5/5 Tin K. 4 years ago on Google
U
sjeni
zagrebačke
katedrale,
među
kanoničkim
kurijama
na
Kaptolu,
stoji
franjevački
samostan,
jedan
od
najstarijih
u
Hrvatskoj.
Prema
nepotvrđenoj
tradiciji
njegov
je
osnutak
vezan
uz
boravak
sv.
Franje
u
našim
krajevima.
Franjevci
su
se,
najvjerojatnije,
nastanili
u
Zagrebu
prije
provale
Tatara
(1242),
i
to
možda
u
bivšem
samostanu
benediktinaca.
Po
odlasku
Tatara
izgradili
su
novu
crkvu,
ranogotičku,
propovjedničku,
jednobrodnu,
dvoransku
s
dugim
korom,
kako
to
razotkriva
svetište
današnje
crkve.
Zagrebački
je
samostan
najprije
pripadao
Ugarskoj
provinciji
sv.
Marije
i
bio
središte
Zagrebačke
kustodije
kojoj
su
potkraj
14.
st.
pa
do
sredine
16.
st.
bili
pribrojeni
samostani
u
Zagrebu,
Virovitici,
Našicama,
Požegi,
Kostajnici
i
u
mjestu
“Gurbonich”,
današnjem
Kloštru
Podravskom.
Sredinom
17.
st.
taj
samostan
postaje
središnji
u
“Ilirskoj
kustodiji
sv.
Ladislava,
kralja”,
uspostavIjenoj
1655.
a
uskoro
i
središnji
u
istoimenoj
provinciji.
Potkraj
19.
st.
opet
je
on
sjedište
tzv.
Komisarijata
Provincije
sv.
Ladislava
(1897-1899),
a
od
1900.
sjedište
provincijala
Hrvatske
franjevačke
provincije.
Franjevci
na
Kaptolu
duboko
su
ugrađeni
u
crkveni
život
Zagreba.
Njihova
crkva
je
vjeronaučni
centar
za
sve
uzraste,
napose
srednjoškolce
i
studente,
mjesto
katekumenata
i
zborište
franjevačkih
seminara
za
evangelizaciju.
Samostan
je
boravište
i
naših
sjemeništaraca
(1951-1964,
opet
od
1981)
te
mladih
franjevaca
koji
studiraju
na
teološkom
fakultetu
u
Zagrebu.
Također,
franjevački
samostan
uređuje
mjesečnik
“Brat
Franjo”
(od
1982)
te
vode
istoimenu
provincijsku
izdavačku
biblioteku.
Od
1900.
godine
ovdje
je
smještena
i
uprava
provincije
u
kojoj
boravi
provincijal.